Jetra je najveći unutarnji organ, u odrasla čovjeka težak oko 1.2-1.5 kg. Smještena je u desnom gornjem dijelu trbuha i najvećim dijelom zaštićena rebrima. Jetra zauzima središnje mjesto u metabolizmu tj. izmjeni tvari u organizmu. Zbog niza važnih, za život neophodnih funkcija koje obavlja, slikovito se naziva “kemijskom tvornicom” našeg organizma.
Jetrene stanice – hepatociti imaju mnoštvo metaboličkih funkcija koje im omogućuje bogata opskrba krvlju, a ostvaruju ih zahvaljujući bliskom dodiru s krvi kojeg omogućuju veoma propusne endotelne stanice kapilara u jetri. Svi hepatociti sudjeluju u metabolizmu tj. preradi bjelančevina, masti, ugljikohidrata, žučne boje – bilirubina, žučnih kiselina, vitamina, minerala i nekih hormona.
Bolesti jetre mogu zahvatiti sve njezine dijelove – jetrene stanice, žučne vodove, krvne i limfne žile. Jetru oštećuju razni otrovi, lijekovi, infekcije, smetnje u opskrbi krvlju i drugi poremećaji. Pri tome nastaju poremećaji funkcije jetre koji narušavaju metaboličku ravnotežu organizma, a čije se posljedice danas mogu liječiti s različitim uspjehom.
Virusnu upalu jetre ili virusni hepatitis može uzrokovati preko oko 15 različitih virusa. Od toga je šest virusa hepatitisa (A, B, C, D, E, G) kod kojih je jetra glavni zahvaćeni organ, te čitav niz virusa (npr. citomegalovirus, Epstein Barrov, herpes simplex i varicella zoster) koji uz jetru istovremeno u jednakoj ili još većoj mjeri zahvaćaju i druge organe.
Toksična oštećenja jetre
Zbog svoje učestalosti, toksično oštećenje danas je jedan od najvažnijih uzroka oboljenja jetre. Najznačajniji uzročnici su:
S obzirom na raznolikost i široku primjenu lijekova, koji se većinom prerađuju i razgrađuju u jetri, jasno je da oštećenja jetre može nastati upotrebom lijekova. Dva su načina tj. mehanizma kojima lijekovi dovode do oštećenja jetre. Jedan je mehanizam tzv. idiosinkrazija – nasljedno uvjetovana abnormalna reakcija na neki lijek, koja nema veze s načinom primjene ili dozom lijeka, te se stoga lijekovi koji tako oštećuju jetru nazivaju nepredvidivi ili idiosinkratski hepatotoksini.
Drugi je mehanizam ovisan o dozi lijeka i posljedica je štetnog djelovanja na jetru nekog od toksičnih metabolita nastalih u procesu transformacije lijeka. Na taj način brojni lijekovi mogu uzrokovati oštećenje jetre ako je primijenjena dovoljno visoka doza lijeka te se stoga smatraju predvidivim ili direktnim hepatotoksinima.
Alkohol je, nažalost, još uvijek jedan od najčešćih uzroka jetrene bolesti. Za nastanak oštećenja jetre bitnu ulogu imaju količina i trajanje konzumacije alkohola. Rizik nastanka alkoholne bolesti jetre značajno se povećava prilikom unošenja 60 grama alkohola na dan za muškarce ili 20 grama na dan za žene.
Nealkoholna masna bolest jetre danas se smatra jednom od najčešćih bolesti jetre u razvijenim zemljama. Predstavlja promjene u jetri koje sliče alkoholnoj bolesti jetre, a dva glavna oblika bolesti su masna jetra i hepatitis. Iako oštećenje jetre nalikuje promjenama uzrokovanim konzumacijom alkohola, već sam naziv govori da ova bolest nastaje u odsutnosti pretjerane konzumacije alkohola. Danas se nealkoholna masna bolest jetre smatra dijelom tzv. metaboličkog sindroma kojeg čine prekomjerna debljina, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi, povišeni krvni tlak i smanjena osjetljivost tkiva na inzulin, koja se nalazi u podlozi niza metaboličkih promjena u organizmu.
Ciroza jetre završna je faza brojnih jetrenih bolesti, obilježena potpunim poremećajem njezine strukture i funkcije. Nastaje kada uslijed oštećenja jetrenog tkiva tj. nekroze dolazi do pokušaja njegove regeneracije i stvaranja ožiljaka (fibroze), što pretvara normalnu građu jetre u čvoriće.
Brojni su uzročni čimbenici ciroze od kojih su najznačajniji već spomenuti: alkohol, virusni hepatitis B i C, poremećaji metabolizma (hemokromatoza, Wilsonova bolest, nealkoholna masna bolest jetre), autoimune bolesti jetre te dugotrajni zastoj žuči (primarna ili sekundarna bilijarna ciroza).
Terapija bolesti jetre ovisi o točnoj dijagnozi i stadiju do kojeg je bolest uznapredovala. Za liječenje nekih bolesti na raspolaganju imamo specifične terapije, pa i mjere za sprečavanje bolesti, poput cijepljenja protiv hepatitisa A i B.
Specifična terapija djeluje ciljano na pojedinu bolest. To su visoko diferentne terapije, pa se stoga primjenjuju pod strogim nadzorom liječnika specijalista. Uz ove lijekove, u liječenju bolesnika s oštećenjima jetre primjenjuje se i potporna terapija. Nju je moguće primijeniti i za one bolesti za koje nema specifičnog tj. ciljanog lijeka.
Potporna terapija podrazumijeva primjenu higijensko-dijetetskih mjera, uključujući pravilnu prehranu i nadomjestak određenih vitamina u organizmu, izbjegavanje alkohola i drugih štetnih tvari, mirovanje te hepatoprotektivne lijekove, kao što je Silymarin.
U liječenju kroničnih upalnih bolesti, alkoholne bolesti i ciroze jetre, te toksičnih oštećenja uzrokovanih lijekovima i kemikalijama, kao potporna terapija upotrebljavaju se i hepatoprotektivni lijekovi, među kojima vodeće mjesto zauzima silimarin.
Kronično oštećenje jetre je čest problem u svakodnevnoj praksi, koji zahtjeva ozbiljan pristup i točnu dijagnozu. Pravilno prepoznavanje i liječenje uzroka bolesti ključno je u prevenciji razvoja ciroze, sa svim njenim posljedicama. Najčešće kronične jetrene bolesti su nealkoholna masna bolest jetre, alkoholna bolest jetre i hepatitis C. Značajke ovih bolesti i njihovo liječenje imaju svoje specifičnosti, a Silimarin se godinama primjenjuje kao komplementarno terapijsko sredstvo kod ovih bolesnika.