Bolesti jetre mogu zahvatiti sve njezine dijelove – jetrene stanice, žučne vodove, krvne i limfne žile. Jetru oštećuju razni otrovi, lijekovi, infekcije, smetnje u opskrbi krvlju i drugi poremećaji. Pri tome nastaju poremećaji funkcije jetre koji narušavaju metaboličku ravnotežu organizma, a čije se posljedice danas mogu liječiti s različitim uspjehom.
Jetra ima veliku sposobnost obnavljanja, a svoje funkcije obavlja i kada je očuvana tek polovina jetrenog tkiva. Međutim, bolesti jetre nerijetko imaju podmukli tijek bez karakterističnih simptoma, te neprimjetno napreduju uzrokujući teško oštećenje ovog važnog organa, kada presađivanje nove jetre predstavlja jedino rješenje.
Prema duljini trajanja bolesti jetre mogu biti akutne – nastaju naglo i traju ograničeno, kraće vrijeme (do 6 mjeseci) ili kronične – karakterizirane sporim napredovanjem i trajanjem duljim od 6 mjeseci, u pravilu godinama.
Akutne bolesti jetre karakterizira iznenadna epizoda različito raširenog propadanja stanica jetre. Većina tvari koje uzrokuju akutni hepatitis (upalu jetre) su jetreni toksini i lijekovi. I neki biljni preparati (“trave”), naročito nekontroliranog porijekla, također mogu dovesti do akutnog toksičnog hepatitisa. Jaki jetreni otrovi su ugljikov tetraklorid, žuti fosfor i toksin gljive zelene pupavke (Amanita phalloides). No daleko najčešći jetreni otrov je alkohol koji uz kronično oštećenje jetre i cirozu može uzrokovati i akutni alkoholni hepatitis. Od infektivnih uzročnika, hepatitis najčešće uzrokuju virusi hepatitisa A, B, i C, a rjeđe neki drugi virusi i bakterije.
Kronične bolesti jetre u većini slučajeva čine kronični hepatitis (različitih uzroka) i ciroza. Glavni su uzročnici kroničnih bolesti jetre alkohol te virusi hepatitisa B i C. Neki metabolički i imunološki poremećaji te dugotrajni zastoj žuči mogu također uzrokovati cirozu.