Ciroza jetre

Ciroza jetre završna je faza brojnih jetrenih bolesti, obilježena potpunim poremećajem njezine strukture i funkcije. Nastaje kada uslijed oštećenja jetrenog tkiva tj. nekroze dolazi do pokušaja njegove regeneracije i stvaranja ožiljaka (fibroze), što pretvara normalnu građu jetre u čvoriće.
Brojni su uzročni čimbenici ciroze od kojih su najznačajniji već spomenuti: alkohol, virusni hepatitis B i C, poremećaji metabolizma (hemokromatoza, Wilsonova bolest, nealkoholna masna bolest jetre), autoimune bolesti jetre te dugotrajni zastoj žuči (primarna ili sekundarna bilijarna ciroza).

Klinička slika ciroze jetre vrlo je složena, a posljedice zatajenja brojnih metaboličkih funkcija ove “kemijske tvornice” manifestiraju se na različitim organskim sustavima, kao što su probavni, krvotvorni, srčano-žilni, plućni, bubrežni, endokrini te koža.

Opći simptomi uključuju umor, slabost, gubitak apetita, mučninu, povraćanje, muklu bol pod desnim rebrenim lukom, gubitak mišićne mase. Povišena tjelesna temperatura u pravilu je znak pridružene infekcije.

Simptomi krvotvornog sustava su vrlo česti a uključuju poremećaje zgrušavanja krvi, sniženje broja crvenih i bijelih krvnih zrnaca te krvnih pločica.

Uslijed brojnih i složenih promjena u radu različitih organskih sustava, u cirozi dolazi do zadržavanja soli i vode putem bubrega te do nakupljanja tekućine u organizmu, koje se očituje pojavom izljeva oko srca i desnog pluća te izrazitog nakupljanja tekućine u trbuhu, što se naziva ascites. On uzrokuje naglo povećanje opsega trbuha i porast tjelesne mase, što je često jedan od glavnih simptoma koji bolesnika dovode liječniku.

Karakteristične su promjene kožnog sustava koje uključuju pojavu žutice, zvjezdastih ili paukolikih proširenja krvnih žila (angioma) na koži trupa (spider nevusi), osip dlanova (palmarni eritem), te skvrčavanje mišićnih fascija dlanova (Dupuytrenove kontrakture). Promjene endokrinog sustava lako su uočljive, a uključuju promjene spolnih obilježja uzrokovane hormonskim poremećajima. U muškaraca dolazi do povećanja dojki (ginekomastija), smanjenja dlakavosti, atrofije testisa, gubitak libida i potencije, a u žena do pojačane dlakavosti, gubitka menstruacija i neplodnosti. U značajnog dijela bolesnika nastaje šećerna bolest.