Ciroza jetre je ozbiljna kronična bolest i završni je stadij svih kroničnih bolesti jetre.
Jetra je naša najveća žlijezda koja ima brojne uloge, osigurava metabolizam bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina, minerala, hormona, sudjeluje u prijenosu i pohrani krvi, čisti organizam od otrovnih i štetnih tvari, a ujedno predstavlja jedini unutrašnji organ koji se može regenerirati. Uglavnom je zanemarujemo dok nešto ozbiljno ne pođe po zlu.
Većinom je povezujemo kao posljedicu prekomjerne konzumacije alkohola, no uzrok cirozi nije samo alkohol. Ona nastaje i kao posljedica kroničnog hepatitisa B ili C, kao posljedica bolesti nakupljanja željeza – hemokromatoza, nakupljanja bakra – Wilsonova bolest, kod cistične fibroze.
Karakterizira je propadanje jetrenih stanica koje za posljedicu ima stvaranje fibroznih ožiljaka i progresivno propadanje jetrene funkcije, stvaranje ascitesa (tekućine u trbuhu) te krvarenje uslijed koagulopatija (poremećaji u procesu zgrušavanja krvi).
Kao poseban primjer postoji i primarna bilijarna ciroza koja je vrlo rijetka, a vjerojatno se radi o autoimunoj bolesti.
Nealkoholna masna bolest jetre također može biti uzrokom nastanka ciroze jetre. Uslijed različitih štetnih čimbenika dolazi do nakupljanja masti u jetri. Zatim imunološki sustav reagira stvaranjem upalnog procesa koji u konačnici dovodi do stvaranja vezivnih ožiljaka i čvorića u jetri. Tako od masne velike jetre nastaje malena ožiljkasto promijenjena jetra s otporom protoku krvi i smanjenim brojem zdravih jetrenih stanica.
Ciroza je nažalost vrlo učestala u Hrvatskoj te kao takva predstavlja ogroman socioekonomski i javnozdravstveni problem.
Simptomi i znakovi ciroze jetre mogu biti različiti, od nespecifičnih kao što su opće loše stanje, slabost, brzo umaranje, gubitak mišićne mase, blago povišena tjelesna temperatura i anoreksija, do specifičnih znakova i simptoma kao ascites (tekućina u trbuhu), hepatomegalija (uvećana jetra), splenomegalija (uvećana slezena), krvarenje iz varikoziteta jednjaka, različiti znakovi na koži (spider nevusi, palmarni eritem, caput medusae, petehije, hematomi), ikterus (žutica), gubitak dlaka po prsištu, ginekomastija (uvećane grudi), foetor hepaticus (karakterističan neugodan zadah), kvalitativni poremećaji svijesti, itd.
Razvoj komplikacija ciroze jetre su ujedno i najčešći uzrok smrti bolesnika s cirozom.
Postavljanje dijagnoza bolesti uvijek započinje uzimanjem detaljne anamneze i laboratorijskom obradom. Nadalje su to radiološke pretrage, UZV abdomena kao zlatni standard te ostale radiološke pretrage (MSCT i MR), a na raspolaganju je još scintigrafija, biopsija jetre te endoskopske pretrage.
Razvijene ciroze svih uzroka gotovo se jednako liječe.
Apsolutna apstinencija od alkoholnih pića kao i gaziranih napitaka od presudne je važnosti jer alkohol pogoršava sve vrste ciroza. Važnu ulogu ima i cijepljenje kod svih bolesnika koji nisu preboljeli ili ne boluju od virusnih hepatitisa A i B.
Preporučuje se također poseban režim prehrane koji se individualno određuje, a najčešće obuhvaća ograničeni unos proteina, masne, pržene hrane, velikih količina kave te smanjenje dnevnog unosa soli. Izbjegavati uporabu hepatotoksičnih lijekova kao što su nesteroidni antireumatici koji mogu dovesti do teških komplikacija.
Terapija lijekovima uključuje pojedine vrste lijekova kojima sprečavamo i preveniramo krvarenje iz gastrointestinalnog sustava. U nekih bolesnika indicirana je antibiotska profilaksa.
Hepatoprotektivni lijekovi kao npr. silimarin koriste se u liječenju kao potporna terapija.
Terminalna faza bolesti uspješno se liječi transplantacijom jetre.
Piše:Mirela Marković, dr. med., spec. obiteljske medicine